SJAJ I BIJEDA LIBERALIZMA
Energetika, komunikacije i bankarski sustav prije svega, ključni su temelji države i ne može ih posjedovati stranac. Oni moraju biti pod kontrolom države. Hrvatskoj treba nacionalni liberalizam. Društveno uređenje gdje je hrvatska država vlasnik tih resursa te kontrolira i koordinira njihov rad. Slobodno tržište koje podrazumijeva protok robe i dobara svakako da, ali ako ono nije pod kontrolom onda prelazi u liberalni anarhizam – a to je ono što mi danas u Hrvatskoj zapravo imamo.
Država je najhladnija od svih hladnih nemani.
I hladno laže: i ova laž gmiže iz njenih usta: -Ja, država, ja sam narod!
- Friedrich Nietzsche -
Nakon stoljeća robovanja i života pod tuđinskim nadzorom Hrvatska je nakon Domovinskog rata najzad krenula vlastitim putem, ratom ispačena zbog krvavog pohoda barbara s istoka i njihovih vazala u samoj Hrvatskoj. Neovisnost je ostvarena uz golemu cijenu i žrtve. Ponos i zanos kao svijetloj budućnost i blagostanju bio je vidljiv, nadohvat ruke... Ali, ubrzo je krenulo nizbrdo! Što se zapravo dogodilo?
Unatoč odličnoj perspektivi i posjedovanju dobrih i stručnih kadrova ekonomista i gospodarstvenika od kojih su mnogi imali dobra iskustva iz razvijenog kapitalističkog svijeta, Hrvatska je do danas, u samo 15 godina, dovedena "na koljena". Stravični nacionalni dug prema svijetu, urušeno gospodarstvo bez perspektive, nevjerojatna nezaposlenost bez perspektive, mladi kadar nezaustavljivo odlazi u svijet u potrazi za egzistencijom, stanovništvo u raljama bankarskog sustava iz kojeg se ne može izvući i tako dalje... Najgore je to što svi ti ljudi (političari i ekonomisti) koji su sudjelovali i kreirali ekonomsku i državnu politiku i dalje nesmetano djeluju u društvu, pojavljuju se u javnosti i dijele stručne savjete umjesto da svoje dane provode u Lepoglavi. 339 novih doktora znanost proizvela je Hrvatska ovih dana. I tako svake godine. Čovjek se mora zapitati u čemu je problem kada imamo toliko školovanih kadrova. Je li problem u državi ili obrazovnom sustavu?
Sve je to posljedica uvoza liberalnog kapitalizma, kojeg smo toliko htjeli!
Što je dakle liberalizam?
Prema definiciji Liberalizam je svjetonazor je koji zagovara smanjenje nadzora države i drugih političkih institucija nad individualnom slobodom pojedinca; politička doktrina koja zagovara demokratske oblike vlasti, političku toleranciju i postupne reforme političkih i društvenih institucija. U ekonomiji zagovara, tradicionalno, načelo laissez faire, tj. nesputano djelovanje slobodnog tržišta i tržišnih zakonitosti te smanjenje prerogativa socijalističke države. Liberalizam je borba građanske klase za slobodu mišljenja i neograničenu slobodu tržišta. Kao sustavna politička misao i praksa razvija se iz prosvjetiteljstva 17. i 18. stoljeća, osobito kroz djela Montesquieua, Rousseaua i dr., a politički je uobličen u ustavnim aktima kao što su američka Deklaracija o neovisnosti (1776.) i francuska Deklaracija o pravima čovjeka i građanina (1788.)
Lijepo smišljeno i mora se priznati vrlo napredno obzirom da je ova doktrina nastala krajem 18. stoljeća iz pera Adama Smitha. Sve to nastavlja Ricardo svojim Načelima političke ekonomije i oporezivanja iz 1817. godine i postavlja kamen temeljac liberalizmu. To je izravno dovelo do Prvog svjetskog rata, jer su zemlje kao što su Engleska, Francuska, SAD u pozadini toga zapravo vodile rat za tržišta i sirovine na uštrb drugih, a sve to pod krinkom napretka i boljitka liberalizma. Odgovor na liberalni kapitalizam bio je fašizam i nacizam, jer se shvatilo da koristi od toga ima samo mali broj pojedinaca koji gomilaju ogromno bogatstvo i sve to pod okriljem politike i države, što ima daje potrebni legimitet. Narodu preostaje milostinja i batina ukoliko se usprotive, u čemu država dobro funkcionira.
 |
| Sjedište Svjetske banke |
Hrvatska je školski primjer kako liberalni kapitalizam funkcionira uništava jednu naciju i državu. Hrvatski političari naprosto su Hrvatsku dali u ruke stranim čimbenicima koji su to znalački iskoristili. Najprije su od srca dali vrtoglave kredite kako bi se urušeno gospodarstvo tobože oporavilo. No, cijelo vrijeme sustavno su uništavali preostale subjekte (brodogradilišta, tvornice tekstila i obuće itd.) kako bi Hrvatsku učinili ovisnom o inozemstvu. Naravno, državi su zabranili da subvencionira bilo koju gospodarsku granu, jer to nije "dobro" za zdravu ekonomiju. Iza svega toga stoje dvije institucije, dva najveća zla koje je čovjek mogao izmisliti MMF i Svjetska banka. U njihovim se jazbinama stvara toliko spominjani «Novi svjetski poredak». Sve svjetske krize nikada ne nastaju slučajno, one su planirane iz tih centara svjetske moći. Kao i uvijek, tko ima financijsku moć, taj određuje pravila igre. Tko se odbija tome podvrći, biva kažnjen i sankcioniran. I to je Hrvatska osjetila i prije nego što je ušla u Europsku uniju. Hrvatska država morala je ultimativno gasiti svoja brodogradilišta, strancu u ruke dati telekomunikacije, energetsku kontrolu (INA), bankarski sustav a na pomolu je i elektrodistribucija i cestovna infrastruktura itd.
Pravaški nauk je izričito jasan kada su u pitanju vitalni resursi Hrvatske nacionalne države. Energetika, komunikacije i bankarski sustav prije svega, ključni su temelji države i ne može ih posjedovati stranac. Oni moraju biti pod kontrolom države. Hrvatskoj treba nacionalni liberalizam. Društveno uređenje gdje je hrvatska država vlasnik tih resursa te kontrolira i koordinira njihov rad. Slobodno tržište koje podrazumijeva protok robe i dobara svakako da, ali ako ono nije pod kontrolom onda prelazi u liberalni anarhizam – a to je ono što mi danas u Hrvatskoj zapravo imamo. Pitamo se, stoga, kuda to Hrvatska ide?
U Pravaškoj ideologiji vlast pripada narodu, čemu se vlastodršci, ako ne žele ispaštati, moraju prilagoditi. Narod je slobodan samo ako mogu sami uređivati svoje poslove, bez tuđinske vlasti.
“Šta vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu.
- Kipling -
Nema komentara:
Objavi komentar