.

GUJA U NJEDRIMA

Za tumačenje ideologije potrebno je i shvatiti istu, kako bi se znalo o čemu je riječ, bez puno prenemaganja. Za sljedbu jedne umjetnosti, ili umjetnina, ponuđenih po Moderni (i našem nadasve zdravom razumu), nešto izvan ili iznad prirodnog, za to se mora imati i talenta. Mora se imati genija u sebi, ili se mora biti genij; a upravo to je ono čega u javnosti nema. Jer je sada postao svoj, smrtnik, samo pučki bogec, jedno siroče; jer bez Nacionalnog je svako biće nitko i ništa. 

Zato nam je svima, i pametnim i bedastim, držati se prirodnog koje nam je Bog dao, a to je Nacionalno. Danas nacija Hrvata stoji pred velikim projektom, i velikom kušnjom, gdje nam je ponovo naći izgubljenu tradiciju. Velika stvar, jer smo dugo bili izgubljeni na bespućima Moderne (nova civilizacija), prepušteni sebi i ovom drugom u nama, kojega nam je Moderna ponudila za vodiča, a mi ga tako zdušno prihvatili; bili smo bez prisustva osi, a to je ono zdravo Nacionalno koje nije u kraljevstvu Moderne. Nad istim, Nacionalnim, bdije Bog. Danas je ta podjela u nama samima jasna; naročito poslije Bleiburga, gdje niti ostvarenjem jedne hrvatske države (Republike Hrvatske, 1990), a niti krvavom obranom iste, Hrvati su i dalje ostali podijeljeni u sebi; obranili smo državu, ali nismo nadvladali podjelu u sebi samima, te je jasno da bi je u takvom podijeljenom stanju uvijek trebali braniti - i sebe i državu, manje više radi onih drugih u nama. Jer, dok je god onih drugih u nama, mi nosimo guju u njedrima; nama ne treba neprijatelja, osim samo da imamo nekog kao ispriku za vlastite poraze.  Lako nam je bilo sa svima drugima, pa makar se prodavali i za koricu; ali s ovim drugim u vlastitom sebi,  s ovim drugim je bilo teško izići na kraj. Hrvati čak i ne moraju ovo shvatiti, mogu a i ne moraju, a ista je stvar i s ovim drugim, kako Hrvatima tako i u Hrvatima. Kao i prije, Bog je poslao Hrvata radi Hrvata, ne radi ovih drugih; hrvat ima misiju uzdignuti Hrvate iznad kala javnosti, a ove druge prepustiti njihovoj sudbini da se utope u javnosti, i izgube medu javnosti. Nemam ništa s javnosti: niti sam protiv iste, a niti sam za istu; ako ju trebam onda ću je i pozvati, a otkloniti kada mi ne treba. Nikada nitko nije mario za javnost, pa je isto za očekivati i ubuduće,  kada bih rekao drukčije ja bih lagao. Nisam političar pa i nije mi potrebno lagati; dapače, govoreći tako, iskreno i iz srca, ova će, po meni prezirana javnost, stati uz mene isto kao i svaka druga javnost pa reći istinu u oči javnosti je izraz neizmjerne ljubavi prema istoj. Slično kada kad neko ima retardiranog člana obitelji pa mu govori kako je ovaj velik; a isto je kada mu veli da to nije. Zavisi iz kojeg se ugla gleda

Piše: Dražen Bogović