NACIJA I INDIVIDUA
Teško pada jednom roditelju kada ne razumije vlastito dijete, te nema kuda i mora razmišljati o nečem što je izvan ili iznad roditeljevog razumskog dohvata. U čitavom svijetu su lučki gradovi uvijek bili više izloženiji stranom utjecaju nego je to bilo s gradovima u unutrašnjosti države, regije, kontinenta itd; ali stvarni će napredak proizići upravo iz konzervatizma, te će to biti jedini napredak za naciju, kao Narod, dok će svi ostali regionalni napredci zračiti tuđinstvom, kao na primjer talijanaštvo u Hrvatskoj ili ostala tuđinaštva; upravo da se ti talijanaši čak i pripoje Italiji − povijest vrvi time − îsti bi brzo uvidjeli da su tamo smatrani tuđincima, isto kao i Hrvati oko Trsta, koji su bili prisiljeni uzeti talijanski identitet, te bi onda, kao i onaj neuki srbalj u Bosni, svi ovi išli za stvaranjem svaki svoje Republike. Kada Bog nekog hoće kazniti, onda mu uzme ono malo pameti.
Kada na jednom određenom području nikne jedna “nacionalna” ideologija je znak da je narod na razini pleba i potreban je ideologije kao nadomjestak za Nacionalno; a kada nikne jedna tuđinska ideologija, onda je to toliko odvratno da se svakome povraća, samo što sada, bijući na sâmom dnu, narod je totalno obamro. Vidila žaba kako podkivaju konja, pa i ona digla nogu. Talijanaštvo sam spomenuo samo kao uzorak, dok ima tu i drugih daleko drastičnijih primjera; što sam stvarno želio iztaknuti je, da se upravo za takve pokvarene poteze stvaraju razne ideologije na sveučilištima gdje im se daje legitimitet baziran na znanstveno dokazanoj nužnosti opravdavanja ili pokrivanja plačke i otimačine, a što sve u krajnjoj liniji se svodi na ucienu. Svaki tu sada nastoji na ucjenjivanju za račun jednog, ili više njih, od bezbroj vermina koji, makar i nisu na vlasti, trljaju dlanove u nadi da će sjesti na vlast, na grbaču naciji i sisati krv narodu, koji će krivicu za svoju nevolju bacati na naciju; ne na vermina, jer o tome nema sviesti, nego na naciju koje, iako nije svijestan, osjeća u dubini svoje duše. Na primjer: otet je jedan komad teritorija i to je sada faktualno stanje, stvarnost (a to da je upravo oteto po direktivi ideologije, je sada lanjski snieg); što slijedi je da je sada prouzročena neprirodna situacija, te za upravljanje tim područjem su potrebni ljudi koji su studirali planove prije nego je to ostvareno, te nam sada treba stručnjak koji je dobro indoktriniran u stvar, znači individua s određenom naobrazbom, ukratko osoba iz fakulteta, vermin ili parazit. U nacionalnoj državi su interesi pojedinca svedeni na najniže zahtijeve.
Za odjelotvorenje jedne ideje, kao ideje suverenosti je potreban prostor, koji ne pada s neba nego ga je potrebno oteti; a znamo, kako je moja teta Štefica znala reći oteto ― prokleto, pa je za očekivati da će jedna takva republika koštati jako puno. Ne zaboravimo da ideje i maštanja su vrlo skupa, jer ista ne proiztiču iz stvarnosti nego iz (bolestnih) mozgova koji ih žele ostvariti. I tu sada vidimo to čuveno događanje naroda na račun nacije, a za račun tuđih interesa, ovaj put maskiranih u nekom Daytonovom sporazumu; da li su stvarno ljudi toliko poblesavili pa misle da će sve, samo tako, proći u zaborav i nakon par godinica, možda burnih i krvavih, no ipak radit' se mora, suverenost će pasti kao na pladnju. I sve to na račun izmišljene stvarnosti; kao da će ova, izmišljena stvarnost, ostati to zauviek.
Nacija je slika i prilika ljudskog stvora, isto kao što je ljudski stvor slika i prilika jedne nacije; i kod jednog, isto kao i kod drugog, domena spoznajne sviestnosti određiva stupanj sâmog bića, nacije ili individue. O tim i sličnim temama razpravljam samo u užem krugu svojih prijatelja; sumnjam da vas je itko učio tome, te ne bih rado o tome ovdje, jer ne želim stvarati neprilike ljudima. Svaki zna što mu treba i zato je ostavljeno svakoj individui da sâma nađe ono što joj treba ili što želi. Svi oni s visokom naobrazbom znaju malo; platili mudrošću za znanost koja individuu i naciju vodi u propast. Nitko nije protiv znanosti, ali îsta mora biti bazirana na Istini, a ne istina na znanosti, kako bi bila prožeta mudrosti; jer ako je netko doktor znanosti, a nema blage veze o životu (a ima ih i takovih), onda je bolje orati. Isto je s hrvatskim Nacionalnim, kao dušom nacije; i ne samo s hrvatskim. Nacionalno je u svojoj suštini toliko moćno sredstvo da je vrlo lako pomoću îstog osvojiti sviet, bez oružja; dapače, štoviše, kada se čuje zveket oružja, to je onda znak da je Nacionalno spalo na uporabu grube sile, pa kako veli ona stara, svaka sila za vremena.
Pošto je većina svijeta danas izgubila dodir s Nacionalnim, što je očito, (Građansko je samo nespretan surogat za izgubljenim Nacionalnim, bez stvarne kohezije i primjene moralnog zakona na bazi pravde), izrugivanje Nacionalnog je premještavanje zakona koji je Građansko naslijedilo od Nacionalnog, a koji se stoga bazira na pravdi i crpi moć iz moralnosti same nacije, s baze Pravde, koja je prirodni zakonski mehanizam, u sferu Građanskog; Građansko, jer proizlazi iz bezvoljne mase i kao takvo je stvarano po plebu i tvorac je istog, nema nikakvog svojeg posebnog mehanizma te ovisi o naciji i institucijama iste, o državi na primjer; nacionalna država ima sve mehanizme zakona u sebi, dok jedna nenacionalna (anacionalna) država nema ništa od toga i potrebno je stvarati sve, umjetno i izpočetka, na sliku i priliku nacije, a bez nacije. Nacija tu nije više moguća podržavati moralni kodeks Nacionalnog, jer ista je u podzemlju ili izbjeglištvu, te će novo društvo, sada građansko, biti prisiljeno stvarati svoje zakone koji će biti štićeni fizičkom snagom državnog aparata, ne pravom, a koji će se temeljiti izključivo na sili i/ili prisili, kao sredstvu zastrašivanja, znači na državnom teroru.
Pošto sila ne zna za moralni kodeks to će se ista eventualno pretvarati u nasilje i teror; jednozakonje nacije, će se u novom, građanskom okružju pretvoriti u višezakonje, i uzrocirati povratak na prvu postavku, gdje je svaka individua zakon za sebe. To je najniže i najprvotnije stanje evolucije čovjekove svijesti. Nako toga dolazi do obitelji, pa onda i do plemena, kao šireg društva. Kada je Građansko na snazi samovoljno, bez ovlaštenja Nacionalnog; tj. kada si Građansko ratom ili revolucijom prisvoji pravo na vlast masa, kao pleba koje su bez nacije nitko i ništa i nemaju nikakvih prava, uključivši i pravo na život i postojanje na razini čovjeka; dobro ste čuli!, Nacionalno je onda prisiljeno u podzemlje. Ali kada Nacionalno postane ponovo djelotvorno i obrezne se u svojem prirodnom okružju, tu onda krajnosti ne samo da nisu izključene već su mogućnost, pa i vjerojatnost, radi prirodnog nagona u nastojanju i zovu Prirode za nadoknadom.
Jer, „every person is the law unto him- or herself“ a što u prijevodu znači da je svaka osoba zakon za sebe; jedino kao nacija, stopljeni u jedno (biće), ovo višezakonje je spašeno od bezzakonja i postaje jedno. To bi trebalo biti jasno svakom pravniku, pa i svakom studentu prava; vjerojatno i je, samo što većina naroda nema blage veze o osnovama prava, a povrh toga je velika većina žitelja svakog naroda pod utjecajem moderne znanosti i tako je zakinuta zdravim razumom, pa čak i tamo gdje ta moderna znanost nije toliko prisutna u materijalnom nego u spiritualnom smislu; i sama religija je toliko izmaterijalizirana da tu ne preostaje puno mjesta za zdrav razum. Zato ćemo više o tome kasnije. Prema tome, ako netko vrijeđa naciju, on tim činom vrijeđa sve pripadnike nacije, bez obzira na činjenicu da svi ne uzimlju jednu te istu uvredu jednako uvredljivom, ima ljudi koji ne shvaćaju, a ima ih koji ne mare, ali ima i onih koji i shvaćaju a isto tako i mare, te su spremni reagirati na istu; pošto u građanskom okružju sam zakon nije više jedno (zakonje), kao što je bio u nacionalnom okružju, u svojem prirodnom habitatu, nego se je transformirao u višezakonje, te tu svaki pojedinac ima puno pravo djelovati po vlastitom zakonu i "kazniti" prekršitelja, kako već smatra da je shodno, potrebno ili poželjno; tu si pojedinac prisvaja to pravo, isto kao što si je družtvo, koje je kao plebejski puk bezpravno, prisvojilo od nacije i Nacionalnog. Upravo je to temeljni motiv i tu leže uzroci građanskim ratovima i revolucijama. Zato neka svaki „građanin“ ili „građanka“ paze kako se ponašaju i što govore.
Pripremio: Dražen Bogović
Nema komentara:
Objavi komentar